Iako se plamenjača (Plasmopara viticola) još uvijek nerijetko navodi kao najopasnija i najštetnija bolest vinove loze, iskustvo iz proteklih desetak godina pokazuje da je i u kontinentalnom i u mediteranskom dijelu zemlje najvažnija bolest vinove loze postala pepelnica (Erysiphe necator = Uncinula necator). Štete od pepelnice postale su češće od šteta uzrokovanih plamenjačom, naročito na osjetljivim sortama vinove loze.

Uspjeh zaštite vinove loze u velikoj se mjeri može vidjeti do faze zatvaranja grozda. Bez obzira na to, pepelnica vinove može se razviti tijekom srpnja i kolovoza u toj mjeri da ozbiljno ugrozi prinos i kakvoću prinosa. Vruća razdoblja tijekom ljeta mogu se čiti nepovoljnima za razvoj biljnih bolesti, no sparno vrijeme, jutarnja rosa, česte kratke oborine i ljetni pljuskovi i niže noćne temperature mogu biti vrlo povoljne za razvoj pepelnice. Za razliku od plamenjače, pepelnica vinove loze može se dobro razvijati i ukoliko biljni organi nisu vlažni. Stoga je tijekom srpnja potrebno nastaviti sa zaštitom vinove loze od pepelnice. Ovisno o lokalitetu, položaju, sorti i vremenskim prilikama, u praksi se od kraja lipnja do početka kolovoza vinova loza tretira još dva do četiri puta protiv pepelnice.

U Hrvatskoj je registriran velik broj sredstava za suzbijanje pepelnice na vinovoj lozi. Velik dio tih sredstava sadrži sistemične i lokalno sistemične aktivne tvari, često u kombinacijama. Kod primjene fungicida posebno je važno voditi računa o razmacima između njihovih primjena. Ovisno o vremenskim prilikama, razmaci između dvaju primjena fungicida mogu se kretati između osam do više od 20 dana. Ukoliko se u vinogradu uoče znakovi pepelnice na grozdovima, preporučljivo je razmake između tretiranja skratiti na 8 do 10 dana. Takvi razmaci između primjena prikladni su i za fungicide s površinskim djelovanjem, poput sumpora i meptil-dinokapa. Razmaci od 12 do 14 dana prikladni su za većinu sistemičnih fungicida u nasadima gdje nema simptoma.

Pri suzbijanju pepelnice vinove loze potrebno je voditi računa o mogućoj pojavi smanjene osjetljivosti ili rezistentnosti gljive uzročnika bolesti na neke fungicide. Gljiva Erysiphe necator, uzročnik pepelnice, ubraja se u biljne parazite kod kojih postoji visok rizik od pojave rezistentnosti. Smanjena osjetljivost ili rezistentnost na fungicide očituje se u slabijem djelovanju nekih sredstava za zaštitu bilja. Kod strategije sprječavanja rezistentnosti ključno je izmjenjivati sredstva koja sadrže različite aktivne tvari različitog mehanizma djelovanja. Ukoliko je tijekom proteklih sezona uočen pad učinkovitosti nekih sredstava na pepelnicu vinove loze, takva sredstva preporučljivo je u programu zaštite zamijeniti s drugim sredstvima koja sadrže aktivne tvari drugačijeg mehanizma djelovanja. Povećanje količine (doze) sredstava izvan onih propisanih, osim što zakonski nije dozvoljeno, može samo potaknuti daljnji razvoj rezistentnosti.

Pri korištenju sredstava za zaštitu bilja obavezno je držati se uputa za primjenu.

Priredili:

Dr. sc. Dario Ivić

Martina Režek, mag. ing. agr.