Tijekom svibnja Zavod za zaštitu bilja zaprimio je niz poziva od strane proizvođača  povrća i stručnjaka Savjetodavne službe iz različitih županija o mogućim virusnim oboljenjima na paprici, rajčici i tikvicama. Izlaskom na teren i uzimanjem uzoraka za laboratorijsku analizu ustanovljeno je prisustvo Virusa pjegavosti i venuća rajčice (Tomato spotted wilt virus – TSWV) i Virusa mozaika krastavca (Cucumber mosaic virus – CMV) na rajčici, paprici, pelargoniji i bosiljku.  Radi se o virusima koji su u Hrvatskoj zabilježeni već u 20. stoljeću, no do početka posljednjeg desetljeća njihova važnost u Hrvatskoj je sve veća.

TSWV i CMV su virusi koji se prenose kukcima vektorima. Nastupom toplijeg vremena i produženjem dnevnog svijetla u travnju, započeli su problemi sa suzbijanjem kalifornijskog tripsa (Frankliniella occidentalis) i lisnih ušiju (Myzus persicae, Aphis spp. i druge vrste koje se javljaju na povrću i cvijeću) koji su glavni vektori spomenutih virusa.

Tijekom 2016., epidemijska pojava TSWV-a utvrđena je na krizantemama u okolici Rijeke, na paprici u Bjelovarsko-bilogorskoj, Virovitičko-podravskoj, Sisačko-moslavačkoj, Požeško-slavonskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, na paprici, salati i rajčici u Dubrovačko-neretvanskoj županiji te na rajčici u Osječko-baranjskoj županiji. Zbog širokog kruga domaćina i načina proizvodnje povrća u zaštićenim prostorima (uzgoj različitih kultura u neprekinutom ciklusu), bilo je za pretpostaviti da će se početkom 2017. godine virus pojaviti u još jačem intenzitetu. Izlaskom na teren u pojedinim županijama zabilježena je epidemijska pojava TSWV-a na paprici u Virovitičko-podravskoj županiji. Osim u Virovitičko-podravskoj županiji TSWV je potvrđen i u Sisačko-moslavačkoj, Osječko-baranjskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Dubrovačko-neretvanskoj i Varaždinskoj županiji na paprici, rajčici i pelargoniji.

Tijekom 2016., CMV je sporadično zabilježen na rajčici i paprici u Dubrovačko-neretvanskoj, Sisačko-moslavačkoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Laboratorijskom analizom ove godine utvrđen je u Sisačko-moslavačkoj i Koprivničko-križevačkoj županiji na pojedinim biljkama paprike.

Najavom sve toplijeg vremena očekuje se širenje virusnih oboljenja u još jačem intenzitetu na povrću i cvijeću. Stoga apeliramo na proizvođače da prate simptome, suzbijaju vektore i uklanjanju iz nasada zaražene biljke.

Virus pjegavosti i venuća rajčice (Tomato spotted wilt virus, TSWV) ubraja se među 10 ekonomski najznačajnijih virusa u poljoprivrednoj proizvodnji. U Hrvatskoj je po prvi puta zabilježen 1978. na duhanu. Najčešće napadnute povrtne kulture su paprika i rajčica,  kod kojih može uzrokovati velike ekonomske štete, čak i do 100 %. Osim kod kultiviranih biljaka vrlo širok krug domaćina ima i među ukrasnim biljem kao što je krizantema, te korovnim vrstama od kojih su zbog rasprostranjenosti najznačajniji ljutić, maslačak, mišjakinja, pepeljuga i šćir.

Virus se prenosi vegetativnim razmnožavanjem biljaka i kukcima vektorima iz reda Thysanoptera – resičari (tripsi). Od vektora su kod nas zbog svoje široke rasprostranjenosti najznačajniji kalifornijski trips (Frankliniella occidentalis) u zaštićenom prostoru, a na otvorenome duhanov trips (Thrips tabaci). Navedeni vektori prenose virus na perzistentan način. Zaraženi vektor može prezimjeti u polju i na taj način prenijeti virus na kultiviranu biljku na samom početku proizvodnje. Također, zaražene biljke domaćini u proizvodnom nasadu ili oko njega predstavljaju inokulum za daljnje širenje tog virusa. Virus se ne prenosi sjemenom.

Simptomi se uočavaju na listovima, petiljkama, stabljici i plodovima. Mogu varirati ovisno o jačini zaraze, sorti i starosti biljke te vanjskim uvjetima – temperaturi i intenzitetu svjetlosti. Obično se simptomi razvijaju 3-14 dana nakon zaraze, premda ponekad inkubacija može trajati i puno duže. Na listovima dolazi do posvijetljenja tkiva ili sitnih tamnosmeđih pjega promjera nekoliko milimetara. Kod jake zaraze tkivo odumire i biljka poprima brončanu boju. Na stabljici se pojavljuju kloroze i nekroze. Čitava biljka se uvija, vene i suši. Na nedozrelim plodovima pojavljuju se svijetlozeleni prstenovi sa izdignutim centrom. Na zrelim plodovima česta je pojava blijedo crvenih, bijelih ili narančastih područja omeđenih koncentričnim prstenovima.

Virus mozaika krastavca (Cucumber mosaic virus, CMV) jedan je od najraširenijih i najštetnijih virusa na paprici i rajčici u svijetu. Pojava jake nekroze rajčice uslijed zaraze CMV-om uzrokovala je epidemije 1972. godine u Francuskoj, 1987. godine u Španjolskoj i Italiji i 1993. godine u Hrvatskoj, kada su u glavnim područjima proizvodnje ovih kultura zabilježene 100 %-tne štete.

Tijekom godina, od prvog opisa, broj domaćina CMV se stalno povećavao tako da se danas smatra da virus može zaraziti više od 1300 biljnih vrsta iz preko 500 rodova i više od 100 porodica. Najčešće napadnute povrtne kulture su paprika, rajčica, krastavac, dinja, lubenica, tikva, grah, grašak i salata. Osim kod kultiviranih biljaka, vrlo širok krug domaćina ima i među ukrasnim biljem kao što su pelargonija, vodenika, petunija i begonija, te brojnim korovnim vrstama koje su kod nas rasprostranjene.

Virus se prenosi vegetativnim razmnožavanjem biljaka i kukcima vektorima iz porodice Aphididae – lisne uši. Smatra se da ga prenosi preko 80 različitih lisnih ušiju. Najčešći i najviše proučavani vektori su Myzus persiceae i Aphis gossipii. Navedeni vektori prenose virus na neperzistentan način, što znači da virus ostaje samo u rilu i vektor ga ne umnaža u svom tijelu zbog čega eventualna pojava epidemija ovisi o jačini zaraze lisnim ušima. Također, zaražene biljke domaćini u proizvodnom nasadu ili oko njega predstavljaju inokulum za daljnje širenje tog virusa. Ne postoji znanstvena potvrda da se virus prenosi sjemenom.

Simptomi se uočavaju na listovima, petiljkama, stabljici i plodovima. Mogu varirati ovisno o domaćinu, vremenu zaraze, jačini zaraze, soju virusa, sorti i starosti biljke te vanjskim uvjetima – temperaturi i intenzitetu svjetlosti. Obično se simptomi razvijaju unutar šest tjedana nakon zaraze. Na listovima dolazi do posvijetljenja tkiva u obliku pjega, redukcije lisne površine, nitavosti i uvijenosti lista. Na stabljici se pojavljuju kloroze i nekroze. Biljke zaostaju u porastu, uvijaju se, venu i suše. Na plodovima se mogu pojaviti koncentrični prstenovi. Plodovi su sitniji, slabo razvijeni i lošije kvalitete. Kod jake zaraze potpuno su deformirani i neiskoristivi za plasiranje na tržište.

Mjere zaštite

Ne postoje izravne mjere suzbijanja biljnih virusa. Kontrola virusa temelji se na integriranim mjerama zaštite. Po mogućnosti, potrebno je osigurati prostornu izolaciju kultiviranih biljaka. Zaražene biljke treba ukloniti iz nasada što je prije moguće kako bi se smanjila mogućnost daljnjeg širenja virusa. Suzbijanje vektora moguće je isključivo provođenjem mjera integrirane zaštite u koje je uključeno  kemijsko ili biološko suzbijanjem. Prva i vrlo važna preventivna mjera je kontrola presadnica na prisutnost ličinki i odraslih tripsa prije sadnje. Za određivanje početnog napada štetnika koriste se plave ljepljive ploče za tripsa i žute ljepljive ploče za lisne uši, koje osim što služe za detekciju, pridonose i određenom smanjenju njihove brojnosti.

Bitna nekemijska mjera sprječavanja širenja vektora i povećanja njegove populacije unutar zaštićenog prostora je suzbijanje korova unutar i oko zaštićenog prostora, posebice korova domaćina. Unutarnje staklene površine, armatura, cijevi za zagrijavanje i zalijevanje biljaka te betonske staze moraju se temeljito čistiti i sterilizirati komercijalnim sterilizantom. Od velikog značaja je i stavljanje „insect-proof“ mreža na sve ventilacijske otvore i ulaze u zaštićeni prostor. Idealno bi bilo u potpunosti očistiti zaštićeni prostor i ostaviti ga praznim 7 do 14 dana do sadnje novog nasada.

Najučinkovitiju zaštitu od biljnih virusa predstavljaju rezistentni (otporni) ili tolerantni kultivari. U slučaju da je poznato da se TSWV ili CMV javljaju u nekom području ili u određenom proizvodnom prostoru, preporučljivo je za uzgoj odabrati hibride ili sorte koji su otporni, tolerantni ili manje osjetljivi na te viruse. Podatke o osjetljivosti kultivara povrća ne viruse moguće je dobiti od sjemenskih kuća.

Kalifornijski trips i lisne uši mogu se u zaštićenim prostorima uspješno biološki suzbijati prirodnim neprijateljima. Stjenice iz roda Orius i grabežljive grinje iz roda Amblyseius pokazale su se učinkovitima u suzbijanju kalifornijskog tripsa, dok se za suzbijanje lisnih uši koriste zlatooke (Chrysoperla carnea), božje ovčice (Adalia bipunctata) ili parazitske osice iz roda Aphidius. Kod biološkog suzbijanja kukaca vektora virusa potrebno je imati u vidu da je kod takvog načina zaštite potrebno duže razdoblje da se populacija štetnih kukaca smanji.

Kemijsko suzbijanje kalifornijskog tripsa ili lisnih uši potrebno je započeti kod početnog napada štetnika. Za suzbijanje tih štetnika koriste se insekticidi koji su odobreni za te namjene. Tretiranje nasada insekticidima katkad se mora se provoditi u kratkim razmacima (3-4 dana), uz osiguravanje dobre pokrivenosti biljke škropivom. Pri korištenju insekticida, naročito kod suzbijanja kalifornijskog tripsa, potrebno je voditi računa o riziku od razvoja rezistentnosti i naizmjenično koristiti sredstva s aktivnim tvarima različitog mehanizma djelovanja. Pri korištenju sredstava za zaštitu bilja obavezno je držati se uputa za primjenu.

Priredili:

dr.sc. Adrijana Novak

dr.sc. Dario Ivić

12►