Nakon katastrofalnih šteta uslijed pojave kasnog mraza u travnju 2016. i 2017. godini, smrzavanja plodova i potpunog gubitka uroda voća, ponovno i u 2018. godini brojni voćari su suočeni s pojavom šteta u svojim voćnjacima uslijed sušenja stabala jabuke, marelice i masline te gubitka uroda (Slike od 1 do 5). Ima nasada jabuke u kojima su stabla potpuno osušena ili pokazuju simptome slabog tjeranja i gubitka turgora voćke i to kod više od 50% stabala u nekim nasadima.

Slika 1: Posušena stabla jabuke, Slika 2: Slabiji turgor stabla jabuke, Slika 3: Puknuća, ljuštenje i promjena boje kore u svijetlo smeđu, Slika 4: Potpuno suha kora na stablu jabuke, Slika 5: Promjena boje na korjenovom vratu uslijed zaraze Phytophtora spp

Stradali su i cvjetni pupovi marelica i šljive, a u mlađim nasadima potpuno su se osušila pojedina stabla ili pojedine grane u krošnji marelica uslijed niskih temperatura u veljači koje su se spustile i do – 20°C (Slike 6 i 7). Negativne temperatura u veljači također su uzrokovale smrzavanje i sušenje stabala maslina u obalnom području Hrvatske. Najveće štete nastale sušenjem stabla jabuke zabilježene su u središnjoj Hrvatskoj, cvjetni pupovi marelice stradali su u većem dijelu kontinentalnog dijela Hrvatske te šljiva u županijama istočne Hrvatske. Iznad prosječno visoke temperature u prosincu prošle godine i siječnju ove godine su pogodovale ranijem kretanju sokova kod marelice što je dodatno doprinijelo smrzavanju cvjetnih pupova i smrzavanju stabala, ove voćne vrste, uslijed ekstremno niskih temperatura u veljači.

Slika 6: Sušenje dijela krošnje marelice, Slika 7: Suho stablo zbog ekstremno niskih temperatura u veljači

Pojava sušenja stabala jabuke je uglavnom ograničena na nasade koji su podignuti na strukturno težim, slabo propusnim tlima na kojima dolazi do dugotrajnijeg sadržavanja površinskih voda ili je podignuta razina podzemnih voda tako da je korijen i korjenov vrat voćke bio dugo izložen prekomjernoj vlazi i nepovoljnom vodo-zračnom režimu u tlu. Učestale i količinski obilne oborine u kasnu jesen i zimskim mjesecima (kiša i u veljači snijeg) stvorile su uvijete u tlu za infekciju patogenim pseudogljivičnim bolestima uzročnicima truleži korijena i korjenova vrata. Uzročnici vlažne truleži korjenova vrata i korijena su Phytophthora vrste, najpoznatija je Phytophthora cactorum. Vrste roda Phytophthora koje napadaju jabuku ili krušku su nazočne i proširene u mnogim tlima. Mogu preživjeti u tlu bez domaćina i nekoliko godina uz uvjet da imaju dovoljno vode za svoju reprodukciju. Uzročnici vlažne truleži korjenova vrata su učestali u voćnjacima koji su posađeni na težim, slabo vodo propusnim tlima ili na položajima koji imaju mikro depresije u kojima se skuplja i zadržava voda. Epidemija ove bolesti se pojavljuje u godinama kada su učestale i obilne oborine u kasnu jesen, zimu i rano proljeće. Takvi uvjeti su bili nazočni tijekom kasne jeseni i dijela zime prošle godine nastavno na zimske mjesece u ovoj godini, izuzevši rano proljeće koje je bilo sušno. Samo-ozdravljenje zaraženih stabala je rijetko i moguće je samo kada je napadnut korijen voćke koji ima sposobnost da se regenerira i to kad nastanu uvjeti koji su nepovoljni za razvoj bolesti. U slučaju zaraze korjenovog vrata bolest može u kratkom vremenu pod povoljnim uvjetima jako oštetiti stablo i mogućnost samo-ozdravljenja napadnutih stabala je mala. Za vrijeme razdoblja s visokim ili niskim temperaturama Phytophthora vrste se ne razvijaju i simptomi bolesti ne postaju jače izraženiji. U zaraženim stablima s Phytophthora spp. dolazi do anaerobnih procesa za koje je karakteristično da ispuštaju miris etilnog alkohol. Miris etilnog alkohola privlači potkornjake koji napadaju uglavnom ta stabla. Voćari koji imaju u voćnjacima pojavu sušenja stabala jabuke mogu pregledom debla i grana vidjeti finu piljevinu koja izlazi iz sitnih rupica (Slika 8 i 9). Ako razrežu deblo ili granu u galerijama u izbušenim hodnicima mogu naći ličinke i odrasle potkornjake. Pokazalo se da su sorte Gala, Fuji i Idared izrazito osjetljive na napad Phytophthora vrsta.

Stabla u kojima je smanjeno kolanje sokova u pravilu napadaju potkornjaci (Scolytidae). Najčešće se radi o voćnom sipcu (Xyleborus dispar) (Slika 10). To je mali kukac crne boje koji ima smeđa ticala i noge (veličina mužjaka 2 mm, a ženke 3-4 mm). Polifagna je vrsta koja preferira jezgričave i koštičave voćke kao i različite vrste šumskog drveća. Ima jednu generaciju godišnje. Ženke lete u proljeće kada se nakon oplodnje ubušuju u deblo i grane, uglavnom u stabla u kojima je kolanje sokova oslabljeno. To su uglavnom stabla koja su doživjela neki stres uslijed smrzavanja, suše, mehaničkog oštećenja ili kao što je to slučaj ove godine od prekomjerne vlage tijekom kasne jeseni i zime što je pogodovalo razvoju Phytophthora spp. koja je najvjerojatnije zarazila brojna stabla jabuke. U izbušenim hodnicima ženke odlažu jaja iz kojih se nakon nekoliko dana razviju ličinke čiji razvoj do odraslih potkornjaka traje 4-6 tjedana. Ličinke ne buše dalje hodnik nego se hrane micelijem ksilofagne gljive iz roda Ambrosia čije je spore u hodnike u deblu stabla unijela ženka potkornjaka. Ova gljiva izlučuje toksine koji ubrzavaju propadanje i sušenje stabla. Stadij kukuljice traje u prosjeku 10-15 dana. Odrasli potkornjaci ostaju u galerijama u izbušenim hodnicima u stablu za vrijeme ljeta, jeseni i zime. Iduće proljeće od sredine ožujka pa do početka svibnja oni izlijeću iz izbušenih hodnika kroz rupicu. Izlijeću kad su dnevne temperature od 14 do 20 ^oC.

Slike 8 i 9: Rupica na stablu jabuke i praškasta piljevina na kori debla na zaraženom stablu  s Phytophthora spp. od potkornjaka X. dispar, Slika 10: Odrasli mužjak potkornjaka X. dispar, Slika 11: Izbušeni hodnici s galerijama u drvu stabla jabuke

Za sprječavanje i izbjegavanje šteta sušenja stabala jabuka nastalih uslijed prekomjerne vlage u tlu i zaraze korijena i korjenovog vrata patogenim pseudogljivama iz roda Phytophtora ključna je uspostava povoljnog vodnog režima i optimalno gospodarenje vodom u tlu. To znači da je od iznimne važnosti da prilikom planiranja sadnje voćnjaka i drugih višegodišnjih kultura treba izabrati pogodne položaje i tlo. Ako je tlo i strukturno teže treba prije sadnje obaviti melioriranje izradom drenaža. Voćari koji ove godine imaju sušenje trebaju izvaditi i spaliti suha i oslabljena stabla pogotovo ako su napadnuta potkornjacima. Iduće godine na upražnjena mjesta mogu ponovo posaditi zdrave sadnice jabuke. Treba ih posaditi na prije napravljene humke tako da ih se zaštiti od suviška vode u idućim godinama. Sadnice treba posaditi ne preduboko što je moguće pliće na dubinu kako su bile posađene u rasadniku. Pojava sušenja stabala jabuke uslijed zadržavanja vode oko stabla i njihove zaraze s Phytophthora spp. nije novo i već je poznata pojedinim voćarima iz prijašnjih godina kada su bili isti uvjeti kao i ove godine. Bilo je i pokušaja rezanja napadnutih stabala iznad mjesta cijepljenja s namjerom da oslabljena voćka istjera novi zdravi izbojak za formiranje novog stabla (Slike 12 i 13).

Slika 12 i slika 13: Skraćivanje zaraženih stabala 20 cm iznad mjesta cijepljenja

Ta mjera nije polučila značajnije obnavljanje zaraženih i oslabljenih stabala jer malo njih je potjeralo novi izbojak. Preporučujemo voćarima da tijekom svibnja i lipnja izvade suha stabla i stabla u kojima je slabiji turgor što lako prepoznaju po sitnom lišću i prestanku rasta izbojaka. Obzirom da su ta stabla sekundarno napadnuta i potkornjakom potrebno ih je spaliti. Idućeg proljeća već u ožujku preporučujemo voćarima da u nasade objese lovke s 50% etilnim alkoholom. Za lovke mogu poslužiti i plastične litrene boce s izrezanim otvorom sa strane u koje se nalije 50% etilni alkohol. Lovke se objese u krošnju stabla na visinu 1 m. Crvene ljepljive ploče također privlače ovog potkornjaka. Navedene metode se koriste za praćenje pojave potkornjaka, ali i za smanjenje njegove brojnosti ako postavimo veći broj ploča i lovki s etilnim alkoholom u nasad jabuke. Korištenjem insekticida za suzbijanje drugih štetnika jabuke kao što je jabučni cvjetar, razne gusjenice, lisne uši, lisne buhe i lisni mineri  koji se pojavljuju prije i nakon cvatnje jabuke sasvim sigurno smanjuju brojnost populacije ovog potkornjaka. Voćari koji imaju postavljene sustave za navodnjavanje “kap po kap“ preporučljivo je da na mjestima na kojima su bila zaražena stabla ne puštaju vodu, tj. potrebno je smanjiti količinu vode ili ju dodavati u manjim obrocima.

Priredio: dr.sc. Željko Budinšćak
Fotografije: dr.sc. Željko Budinšćak

Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo – Zavod za zaštitu bilja