Po površinama na kojima se uzgaja, lijeska se može smatrati vrlo važnom voćarskom kulturom u Hrvatskoj. Interes za podizanjem plantaža lijeske posljednjih godina sve je veći, pri čemu se veći dio proizvođača odlučuje na ekološku proizvodnju. Lijeska se smatra kulturom koju napada relativno mali broj štetnika i bolesti, što zaštitu čini manje zahtjevnom u usporedbi s mnogim drugim voćnim vrstama. Najvažniji štetnik lijeske u Hrvatskoj je ljeskotoč (Curculio nucum), pipa koja se ubušuje u plodove i uzrokuje njihovo otpadanje i „crvljivost“. Osim ljeskotoča, štete u nasadima lijeske mogu uzrokovati i ljeskova grinja pupova (Phytoptus avellanae), a sporadično i stjenice i lisne uši. Od biljnih bolesti, na lijeski se najvažnijima i najštetnijima smatraju dvije bakterioze – Xanthomonas arboricola pv. corylina i Pseudomonas syringae pv. avellanae. Prema uočenim simptomima, te dvije bolesti se javljaju u Hrvatskoj, no nisu česte.

Tijekom lipnja i srpnja ove godine u većem broju nasada lijeske u kontinentalnom dijelu zemlje uočeno je podosta trulih plodova. Takvi plodovi su nerazvijeni, sitni, smeđi, često sa smeđim omotačem. U tom se razdoblju lako uočavaju i razlikuju od zelenih plodova sa zelenim omotačem. Analizom sakupljenih uzoraka, utvrđeno je da su takvi plodovi u većini slučajeva bili napadnuti gljivama Monilinia fructigena (Slike 1, 2, 3 i 4), Botrytis cinerea (Slika 5) te gljivama iz roda Neofusicoccum (Slike 6, 7, 8 i 9). Sve te vrste fitopatogenih gljiva u literaturi se navode kao uzročnici bolesti plodova lijeske. Navedeni patogeni najčešće vrše zarazu plodova kroz ubodna mjesta ljeskotoča na plodovima, ali mogu napasti i neoštećeni plod u povoljnim uvjetima.

Pojava truleži plodova u nasadima lijeske ovisi o sezoni, sorti, položaju i o jačini napada ljeskotoča. Ovisno o nasadu, trulež plodova može se javiti u zanemarivom postotku, no negdje se može smatrati i ekonomski štetnom pojavom. U skladu s načelima integrirane zaštite, vlasnici plantažnih nasada lijeske trebali bi kroz različite sezone pratiti pojavu truleži plodova te prema potrebi poduzimati mjere zaštite. U nasadima gdje se provodi konvencionalna ili integrirana zaštita, primjena fungicida u fazi rasta plodova može biti isplativa i opravdana mjera. Od malog broja fungicida koji su u Hrvatskoj odobreni za zaštitu lijeske od bolesti, najprikladnijim sredstvom za suzbijanje truleži plodova može se smatrati Signum®, kombinacija boskalida i piraklostrobina. Sumporni i bakarni fungicidi slabije su učinkoviti, no mogu se koristiti u nasadima u ekološkoj proizvodnji. Fungicidi namijenjeni suzbijanju truleži plodova lijeske preporučljivo je primijeniti od sredine svibnja do sredine lipnja. Osim primjene fungicida, pojava truleži plodova može se drastično smanjiti učinkovitim suzbijanjem ljeskotoča.

Agrotehničke mjere koje pridonose slabijoj pojavi truleži plodova su uklanjanje osušenih grana sa stabala i njihovo iznošenje iz nasada, prozračivanje grmova rezidbom, suzbijanje korova i poticanje razvoja što većeg broja plodova. Agrotehničkim mjerama zaštite osobitu pažnju treba dati u nasadima lijeske u ekološkoj proizvodnji.

Priredio:

dr. sc. Dario Ivić