Srebrnolisna pomoćnica (Solanum elaeagnifolium Cav.) je višegodišnja zeljasta biljka podrijetlom iz Sjeverne i Južne Amerike. Naraste do 1 m visine, a snažan korijenov sustav prodire i do 2 m u dubinu što čini biljku otpornom na sušu. Listovi, dužine do 16 cm, a širine do 4 cm,  mogu biti tamnozeleni do svijetlo sivo zeleni zbog čega je dobila ime „srebrnolisna“. Osim listova, vrsta je uočljiva i zbog karakteristične svijetlo ljubičaste boje cvjetova (Slika 1.). Plod je boba, u početku zelena, a dozrijevanjem postaje žuta ili narančasta (Slika 2.). Biljka proizvodi 40-60 (200) plodova od kojih svaki sadrži 60-120 sjemenki promjera 2-3 mm. Sjemenke su nalik sjemenkama rajčice. Plodonosi u kasno ljeto i tijekom jeseni. Nadzemni dio biljke tijekom zime odumire.

Srebrnolisna pomoćnica značajno smanjuje prinos poljoprivrednih kultura koje zakorovljuje. Osim jakih kompeticijskih svojstava, ova vrsta izlučuje kemijske spojeve kojima inhibira rast biljaka u okolini u kojoj raste. Otrovni plodovi kod stoke izazivaju prekomjerno izlučivanje sline, iscjedak iz nosa, respiratorne probleme, nadutost i proljev. Biljka je štetna za konje, a kod ovaca može izazvati smrt. Stoga je potreban oprez prilikom baliranja, posebno u područjima u kojim je vrsta proširena (Slika 3.).

Srebrnolisna pomoćnica može biti domaćin brojnih štetnika (Leptinotarsa decemlineata, Anthonomus eugenii, Globodera rostochiensis, Globodera pallida) i uzročnika bolesti (Lettuce chlorosis virus, Potato virus Y (PVY)). U zakorovljenim usjevima otežava obradu tla i berbu (žetvu). Teško ju je suzbiti što povećava troškove poljoprivredne proizvodnje. U državama sjeverne Afrike pokazuje visoku stopu invazivnosti. U svim kulturama koje zakorovljuje (krumpir, rajčica, krastavci, vinova loza, maslina, agrumi, šparoge, lucerna, kukuruz, pšenica, ječam, šećerna repa i dr.) uzrokuje visoke gubitke prinosa. Najveće štete uzrokuje u sušnim područjima i sušnim godinama. U nekim državama u svijetu postoji zakonska obveza suzbijanja srebrnolisne pomoćnice. Prema rezultatima EPPO Analize rizika (PRA-pest risk analysis), Republika Hrvatska svrstana je među najrizičnije zemlje za proširenje i invaziju ove vrste.

Srebrnolisna pomoćnica u Europi i Hrvatskoj je samo lokalno proširena. U Hrvatskoj je zabilježeno nekoliko nalazišta (otoci Plavnik, Vis i Pag, luka Gaženica kod Zadra). U zaleđu Šibenika (Dubrava) srebrnolisna pomoćnica zakorovljuje nekoliko vinograda (Slike 4.-6.), voćnjaka i pašnjaka (Slika 7.). Proširena je i na ruderalnim površinama (uz puteve, ceste – Slike 8. i 9.) te se više ili manje pojavljuje na području od cca 2-3 km² što je najveće infestirano područje u Hrvatskoj.

Ograničena proširenost neke vrste je drugi najbolji trenutak za poduzimanje mjera kontrole (prvi je sprečavanje unosa), jer je suzbijanje najjeftinije i najučinkovitije. Suzbijanjem biljaka na svom zemljištu može se spriječiti širenje i invazija srebrnolisne pomoćnice u ostale dijelove Hrvatske. Biljke je moguće suzbiti mehanički (čupanjem biljaka, košnjom), a postupak je potrebno redovno ponavljati (ovisno o vremenskim prilikama i brzini rasta, ali svakako bar jedanput mjesečno) kako bi se iscrpili podzemni organi iz kojih izbijaju novi izdanci i spriječila produkcija sjemena. NE FREZATI!! Frezanjem se rizomi usitnjavaju i šire, a iz svakog komadića (čak i samo 1 cm dužine) može niknuti nova biljka. Frezanje pogoduje širenju srebrnolisne pomoćnice! Kemijsko suzbijanje najučinkovitije je u rujnu i listopadu i može ga se kombinirati s mehaničkim.

Priredio: dr. sc. Nenad Novak