Uzgajivačima jabuke uglavnom su dobro poznate gljivične bolesti poput krastavosti (Venturia inaequalis) i pepelnice (Podosphaera leucotricha), u čije suzbijanje ulažu velika sredstva i trud. Dok su te i druge važne gljivične i bakterijske bolesti, štetni kukci i grinje relativno poznati proizvođačima, voćari znatno manje pozornosti obraćaju bolestima jabuke koje uzrokuju virusi i fitoplazme. Činjenica je da takve bolesti jabuke također mogu dovesti do značajnih šteta, no takve štete često su teško vidljive. Štete uslijed viroza i fitoplazmoza na voćarskim kulturama očituju se u smanjenom prinosu na zaraženim stablima, u lošijoj kakvoći plodova, slabijem vigoru i slabijem razvoju biljaka Pojednostavljeno, voćke koje su zaražene virusima ili fitoplazmama ne ostvaruju svoj puni potencijal rodnosti.

Među virozama i fitoplazmozama, najvažnijom takvom bolesti jabuke smatra se proliferacija. Proliferacija jabuke je bolest koju uzrokuje fitoplazma, mikroorganizam koji živi i razmnožava se u floemu, provodnom tkivu jabuke. Zaražene biljke ostaju žive i mogu izgledati naizgled zdravo, no u većini slučajeva daju smanjen prinos. Na osjetljivim sortama i u pojedinim sezonama, negativan učinak proliferacije može biti takav da na zaraženom stablu uopće ne bude plodova koji bi bili tržno prihvatljivi kao prva ili druga klasa. Proliferacija jabuke širi se zaraženim sadnim materijalom, a u nasadima ju prenose lisne buhe koje se hrane na jabuci – Cacopsylla melanoneura i C. picta.

Na stablima jabuke zaraženima proliferacijom može se javiti niz različitih simptoma, od kojih su neki vrlo uočljivi. Najuočljiviji simptom je pojava poznata kao “vještičje metle”. One nastaju tako što se gubi vršna dominacija te inače dormantni pupovi u gornjoj trećini izbojka počinju tjerati veći broj mladica (Slike 1, 2, 3 i 4). Takve mladice granaju se pod oštrim kutom, obično manjem od 30°, a listovi na njima najčešće su uži, klorotični i upadljivo svjetliji od listova na ostatku stabla. “Vještičje metle” mogu se javiti samo na jednom izbojku na čitavom stablu, no mogu se javiti i u većem broju na različitim dijelovima voćke. Najčešće se javljaju na jakim, dobro razvijenim izbojcima, a vrlo je česta njihova pojava na vodopijama.

Osim “vještičjih metli”, karakterističan znak proliferacije jest pojava povećanih palistića na listovima (Slika 5). Povećani palistići redovito se javljaju na “vještičjim metlama”, no mogu se pojaviti i na izbojcima bez simptoma nenormalnog grananja. Veličina palistića sortno je obilježje, a često je i u vezi s veličinom lista, tako da je potrebno pažljivo pristupiti utvrđivanju ovog znaka bolesti. Na nezaraženim stablima veličina palistića smanjuje se od baze izboja prema vrhu, dok je kod stabala zaraženih proliferacijom upravo obrnuto – povećani palistići javljaju se pri vrhu izboja, a često su najveći upravo na vršnim listovima.

Najuočljiviji simptom proliferacije koji se javlja na plodovima jest izrazito izdužena peteljka. Plodovi s takvim peteljkama uočljivo su manji u usporedbi s normalno razvijenim plodovima, a vrlo često nemaju ni dobro razvijenu boju (Slike 6, 7 i 8). Nepotpuna obojenost, bljedilo ili čak djelomično zelenilo plodova osobito je izraženo kod crvenih ili crveno-žutih sorata. Sitniji plodovi su i lošijeg okusa, kiseliji i s manje šećera u usporedbi s onima karakterističnima za sortu.

Simptomi proliferacije postaju vidljivi uglavnom od kraja kolovoza te se u tom razdoblju može savjetovati proizvođačima da obrate pažnju na moguću prisutnost bolesti u nasadu. Ukoliko se uoči malen broj biljaka sa simptomima proliferacije, takva stabla preporučljivo je ukloniti, ponajprije zato što predstavljaju izvor zaraze i zato što često ne mogu ostvariti svoj puni potencijal rodnosti. Ukoliko se uoči veći broj stabala sa simptomima, uklanjanje stabala nije opravdano. Izravnih mjera zaštite protiv proliferacije jabuke nema. Opravdanost suzbijanja kukaca vektora nije istraživana u našim uvjetima. Osnovna mjera zaštite od proliferacije jabuke je korištenje nezaraženog sadnog materijala. U tom smislu, certificirani („bezvirusni“) sadni materijal pruža puno višu razinu sigurnosti da proliferacija neće biti unesena u nasad sadnim materijalom.

Priredio:

dr. sc. Dario Ivić