Od kraja svibnja u kontinentalnom dijelu Hrvatske mogu se uočiti prvi simptomi bakterijskih bolesti na usjevima graha. Tijekom lipnja i srpnja moguće je očekivati njihov daljnji razvoj, ovisno o vremenskim uvjetima, osjetljivosti kultivara i lokalitetu.

Grah je jedna od rijetkih kultura na kojima se bakterijske bolesti javljaju češće i predstavljaju veći problem u praksi u odnosu na bolesti uzrokovane fitopatogenim gljivama. Na grahu se u Hrvatskoj javljaju bakterijska pjegavost (Xanthomonas campestris pv. phaseoli) i prstenasta bakterijska pjegavost (Pseudomonas syringae pv. phaseolicola), koja je ponekad poznata pod nazivom „bakterijska plamenjača“. Nerijetko se obje bolesti u praksi nazivaju istim imenom, „bakterijska pjegavost graha“. Simptomi tih dvaju bolesti mogu biti slični i katkad ih proizvođači teško mogu razlikovati. Iako su uvjeti njihov razvoj različiti, njihova štetnost i epidemiologija na grahu su slične, kao i mjere zaštite.X. campestris phaseoli i P. syringae pv. phaseolicola mogu se prenositi zaraženim sjemenom i preživljavati na biljnim ostacima u tlu. Kao i većina bakterijskih bolesti nadzemnih dijelova biljaka, u usjevima graha šire se vodom, kišom, vjetrom, kukcima i strojevima.

X. campestris pv. phaseoli optimalno se razvija pri višim temperaturama (25 – 33 °C), dok za razvoju P. syringae pv. phaseolicola odgovaraju niže temperature (20 – 24 °C). Obje bakterije mogu zaraziti listove, stabljiku, mahune i sjeme graha.

X. campestris phaseolicola na listovima uzrokuje isprva okrugle pjege okružene klorotičnim prstenom (Slike 1 i 2) koje se brzo šire i spajaju (Slika 3). Spajanjem pjega pojavljuju se nekroze (Slika 4). List odumire, postaje suh i lomljiv, a kod jake zaraze dolazi do defolijacije. Na zareženim mahunama se uočavaju okrugle, vlažne pjege, koje vremenom postaju udubljene i mogu poprimiti crvenkastosmeđu boju. Na pjegama se može javiti žućkasti bakterijski eksudat. Kod jakih zaraza mahune se deformiraju i zaostaju u rastu. Zaraza s mahuna širi se na sjeme na kojem se također stvaraju pjege. Na stabljikama se stvaraju udubljenja crvenkaste boje, a na tim mjestima dolazi do pucanja stabljike i pojave žućkastog bakterijskog eksudata. Slične simptome na mahunama uzrokuje P. syringae pv. phaseolicola. Na listovima ta bakterija uzrokuje okrugle pjege okružene klorotičnim prstenom (Slike 5, 6 i 7) koje se rijetko spajaju u veće nekroze (Slika 8), po čemu se simptomi mogu razlikovati od onih koje uzrokuje X. campestris pv. phaseolicola.

Osnovne mjere zaštite od bakterijskih pjegavosti graha su korištenje zdravog sjemena, plodored i uzgoj otpornijih kultivara. Sjetva sjemena iz vlastite reprodukcije povećava rizik od pojave i razvoja bakterijskih bolesti. Mnogi manji proizvođači koriste vlastito sjeme graha i sami iz godine u godinu šire te bolesti. Osim sjetve nezaraženog certificiranog sjemena, potrebno je izbjegavati uzgoj graha na istoj parceli u razdoblju kraćem od tri godine. Uzak plodored omogućuje održavanje bakterija uzročnika bolesti iz sezone u sezonu. Ukoliko se bakterijske pjegavosti javljaju redovito ili često u nekom proizvodnom području, preporučljivo je uzgajati manje osjetljive ili otpornije kultivare graha.

Od kemijskih sredstava za suzbijanje bakterioza na grahu registrirana su samo sredstva na osnovi bakra. Primjena sredstava na osnovi bakra može usporiti ili djelomično zaustaviti razvoj bakterijskih pjegavosti na grahu, no primjena tih sredstava nakon pojave simptoma je slabije učinkovita. Poljoprivrednim proizvođačima ne preporučuje se korištenje sredstava na osnovi bakra u vrućim i suhim danima. Uz to, sredstva na osnovi bakra na grahu imaju relativno dugačku karencu i potrebno je o tome voditi računa. Važno je istaknuti da primjena fungicida koji su registrirani za suzbijanje gljivičnih bolesti na grahu nema učinak na bakterijske bolesti.

Priredili:

Dr.sc. Dario Ivić

Dr.sc. Adrijana Novak