U intenzivnim nasadima jabuke u zadnjim danima svibnja zabilježen je masovniji izlazak ličinki kalifornijske štitaste uši prvog razvojnog stadija prve generacije, ispod štitova ženki. Ličinke prvog stadija su pokretne i kreću se po kori izbojaka, grana i debla ali i po lišću i plodovima tražeći mjesto gdje će se pričvrstiti i početi s hranjenjem. Ličinke su limun žute boje, veličine 0,3 mm. Voćari ih mogu naći pomoću povećala na kori debla, grana ili na lišću i plodovima koji se nalaze u blizini mjesta gdje se nalaze štitovi. Ličinke prvoga stadija su  pokretne te su jedini razvojni stadij kojim se ova štitasta uš širi u voćnjaku. To je ujedno i najosjetljiviji stadij za suzbijanje jer nije zaštićen štitom koji je štiti od djelovanja insekticida. Iz toga razloga preporučamo voćarima da što hitnije obave prvo  tretiranje nasada koji su napadnuti ovom uši. U slučaju jakog intenziteta napada preporuča se za otprilike 10-14 dana, nakon prvoga, obaviti i drugo tretiranje iz razloga što ličinke postepeno, u periodu od mjesec dana napuštaju i izlaze ispod štita kojim je pokrivena ženka.  Za tu namjenu preporučamo primjenu registriranih insekticida u Republici Hrvatskoj (Tablica 1.). Napominjemo da se voćari moraju pridržavati uputa za uporabu za svako registrirano sredstvo.

Tablica 1. Sredstva registrirana za suzbijanje kalifornijske štitaste uši (Q. perperniciosus) na voćkama u RH  (izvor: https://fis.mps.hr/trazilicaszb/)

Praksa i iskustvo je potvrdilo da osim optimalnog roka suzbijanja učinkovito suzbijanja ove štitaste uši ovisi o kvaliteti aplikacije. Optimalni rok suzbijanja je pojava pokretnih ličinki prvog stadija, prve generacije, prije nego što one počinju lučiti bijelu voštanu prevlaku i stvarati svoj pokrov, štit, koji ih štiti ih od djelovanja insekticida (Slika 1.).

Obzirom da se ova uš nalazi u unutrašnjosti krošnje na kori izbojaka, grana i debla ali i na obližnjem lišću i plodovima te je za uspjeh suzbijanja važna kvalitetna aplikacija. Pod pojmom“ kvalitetna aplikacija“ mislimo na veći utrošak vode od najmanje 1000 do 1500 l/ha tako da insekticid doprije i jednakomjerno pokrije unutrašnjost krošnje, deblo i grane, koji su zaštićeni lišćem. Važno je da se tretiranje nasada obavi po mirnom vremenu bez vjetra. Kalifornijska štitasta uš u nasadu se u početku uglavnom pojavljuje samo na pojedinim stablima u gornjem dijelu krošnje upravo iz razloga što taj dio nije bio kvalitetno pokriven insekticidom najvjerojatnije zbog tretiranja po vjetrovitom vremenu. Preporučamo voćarima prije svega onima koji problem kalifornijske štitaste uši imaju iz prethodnih godina, a to se lako prepozna po hrapavoj kori debla i grana od bezbroj štitova (Slika 2.). Ako nožem skinemo površinski sloj kore na kojoj se nalaze štitovi, ispod kore u kambiju pojavljuje se crvenilo (Slika 3.). To su prepoznatljivi i pouzdani simptomi po kojima možemo s sigurnošću potvrditi da je naš nasad napadnut kalifornijskom štitastom uši. Pojavu ličinki prvog stadija također mogu naći pregledom kore grana i debla pomoću džepnog povećala koje povećava najmanje 10x.  LIčinke prvog stadija kalifornijske štitaste uši nalik su koprivinoj grinji i grabežljivim grinjama pa ih se može lako zamIjeniti. Ličinke štitaste uši imaju kratka ticala, a grinje nemaju ticala. Ovu razliku može se uočiti pod povećanjem 20x. Ličinke lisnih buha prvog razvojnog stadija također sliče ličinkama štitaste uši ali ih po karakterističnim crvenim očima lako razlikujemo od ličinki štitastih uši.

Kalifornijska štitasta uš radi štetu sisanjem biljnih sokova iz voćke prilikom čega izlučuju toksin uslijed kojeg dolazi do odumiranja i sušenja grana te slabljenje turgora, razvoja i rodnosti voćke.  Visoke populacije mogu prouzročiti odumiranje i sušenje čitavih stabala. Rade štetu i na plodovima na kojima se oko štita kalifornijske štitaste uši javljaju crveni kružići uslijed sisanja sokova i injektiranja toksina u plod (Slika 4.). Takvi plodovi gube na tržnoj vrijednost jer ne ulaze u prvu klasu Kod jačih napada mlađih stabala ona se mogu posušiti unutar 1 do 3 godine ako ne provodimo suzbijanje, a starija stabla se suše postepeno uz vidljivo slabljenje turgora voćke. Kalifornijska štitasta uš je izraziti polifag.  Najčešće napada listopadne voćke kao što je jabuka i kruška kao i ostale voćne vrste te brojne vrste ukrasnog bilja.

Slika 1. Štitovi kalifornijske štitaste uši na listu (lijevo) i na kori izbojka (desno) (snimio Ž. Budinšćak); Slika 2. Hrapava kora uslijed bezbroj štitova kalifornijske štitaste uš na kori debla i grana jabuke; Slika 3. Crveno obojen kambij ispod kore uslijed sisanja biljnih sokova i izlučivanja toksina kalifornijske štitaste uši (snimio Ž. Budinšćak); Slika 4. Crveni kružići oko štitova kalifornijske štitaste uši na plodu jabuke nastali uslijed sisanja uši i izlučivanja toksina u plod (snimio Ž. Budinšćak)

Ova štitasta uš uglavnom prezimi kao ličinka drugog razvojnog stadija. Tijekom zime dosta ih i ugiba uslijed niskih zimskih temperatura. U proljeće ličinke nastavljaju s razvojem te iz jednih nakon presvlačenja nastaju mužjaci, a iz drugih nakon trećeg razvojnog stadija ženke. Mužjaci poslije drugog presvlačenja prolaze kroz dva stadija koji se ne hrane i za to vrijeme njihov sivo obojeni štit postaje ovalno-izdužen, dugačak oko 1,5mm. Poslije četvrtog presvlačenja odrasli  mužjaci napuštaju i izlaze ispod štita. Mužjaci su žuto-narančaste boje, imaju dobro razvijena prednja krila i noge pa su pokretni (Slika 5.). Spolno zreli oplođuju ženke ubrzo poslije pojave. Žive najviše 6-8 sati za toplog vremena. Ženke žive i ostaju  ispod štita ostatak njihovog života. Tijelo ženke ispod štita je svjetlo žute boje, okruglastog oblika, nema noge, oči i ticala (Slika 6.). Štit ženke je okrugli tamnosivi s vidljivim koncentričnim krugovima, promjera oko 2 mm Spolno zrele ženke, ispuštaju seksualni atraktant (feromon) čime privlače mužjake radi oplodnje. Let mužjaka u proljeće poklapa se s spolnom zrelošću ženki. Mužjaci prve generacije se javljaju u ožujku i travnju. Krajem svibnja i u lipnju oplođene ženke počinju leći ličinke prvog razvojnog stadija prve generacije. Ličinke napuštaju i izlaze ispod štita ženke te se kreću po deblu i granama tražeći mjesto gdje će se pričvrstiti te se počinju hraniti sišući sok voćke (Slika 7.). Za otprilike 8-24 sata nakon što ličinke napuste štit ženke one se učvrste i smire  na kori voćke gdje počinju lučiti bijelu voštanu prevlaku i stvarati svoj pokrov, štit.  Osim kretanjem, ličinke se po nasadu prenose škarama i drugim strojevima koji se koriste u voćarstvu, kukcima i pticama koji slijeći na grane na kojima je ova uš aktivna ili vjetrom. Kalifornijska štitasta uš može se također prenijeti zaraženim sadnicama iz rasadnika. Druga generacija ličinki pojavljuje se sredinom srpnja i u kolovozu, a treća generacija u rujnu i listopadu. Kod nas kalifornijska štitasta uš ima tri generacije, a u toplijim godinama i toplijim predjelima može imati 4 i više generacija godišnje. Pod povoljnim uvjetima vrućeg i suhog vremena, jedna generacija kompletno završi svoj razvoj za 7 do 8 tjedana.

Prirodni neprijatelji kalifornijske štitaste uši su ose najeznice  i božja ovčica (Chilocorus sp.) (Slika 8.) Poznato je da parazitska osica Encarsia perniciosi  je učinkovita u parazitaciji kalifornijske štitaste uši. Parazitirane uši prepoznaju se po izlaznoj rupici na štitu (Slika 9). Ovi predatori i paraziti su prirodni regulatori koji utječu na smanjenje populacije kalifornijske štitaste uši ali česta primjena insekticida za suzbijanje ostalih štetnika smanjuju njihovu brojnost te populacija  štitaste uši ponovno ubrzano raste.

Slika 5. Mužjak kalifornijske štitaste uši; Slika 6. i 7.  Žuto obojena ženka kalifornijske štitaste uši ispod štita (slika 7.) i sićušna ličinka prvog stadija na kori debla i (desno) (snimio Ž. Budinšćak); Slika 8. i 9. Božja ovčica (Chilocorus sp.), prirodni neprijatelj kalifornijske štitaste uši na kori debla na kojoj se nalaze štitovi kalifornijska štitasta uši (slika 8.) i izlazne rupice na štitovima od parazitske osice E. perniciosi  (slika 9.)

Kalifornijska štitasta uš u Europi po prvi puta je otkrivena 1928. godine u Mađarskoj. Ubrzo nakon toga proširila se  i u druge europske zemlje. U Hrvatskoj je također prisutna i proširena, naročito u intenzivnim nasadima jabuke i kruške  gdje predstavlja sve veći problem zbog njenog složenog i učinkovitog suzbijanja. Poznata je i po imenu San Jose po kalifornijskoj dolini San Jose. Bez obzira što je već skoro jedno stoljeće prisutna u Europi ona još dan danas ima status karantenskog štetnika u zemljama članicama EU pa tako i Hrvatske. Dugogodišnji karantenski status kalifornijske štitaste uši rezultat je značajnih gospodarskih šteta koje ona prouzroči na različitim drvenastim kulturama. To je fiziološki štetnik koji može u slučaju da ne poduzmemo odgovarajuće mjere suzbijanja prouzročiti i sušenje napadnutih stabala. Iz navedenih razloga voćari moraju i te kako voditi računa da se ne pojavi u njihovim voćnjacima. Ako se i pojavi potrebno je pravovremeno poduzeti sve navedene mjere suzbijanja ovoga opasnog štetnika.

Priredio:

Dr. sc. Željko Budinšćak

Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo – Zavod za zaštitu bilja