Štitasti moljci – ograničavajući čimbenik uspješnog uzgoja božićne zvijezde
Staklenički štitasti moljac (Trialeurodes vaporariorum) i duhanov štitasti moljac (Bemisia tabaci) najvažniji su štetnici božićne zvijezde koji mogu uzrokovati značajne štete na biljkama te time smanjiti njihovu ukrasnu i tržišnu vrijednost. Rano jesenski umjereno topli dani i viša relativna vlaga zraka pogoduju razvoju i razmnožavanju tih štetnika pa je u nekoliko nasada zabilježena visoka populacija i posljedično određene štete na biljkama. Stoga, proizvođačima božićne zvijezde skreće se pozornost na ove štetnike kako bi na vrijeme uočili napad i poduzeli adekvatne mjere zaštite.
SIMPTOMI
Odrasli stadiji i ličinke štitastih moljaca prave izravne štete ubadanjem naličja listova i sisanjem biljnih sokova, uslijed čega dolazi do pojave simptoma klorotične pjegavosti, žućenja i preuranjenog odbacivanja napadnutih listova te općenito do fiziološkog slabljenja biljke. Neizravne štete rezultat su nakupljanja medne rose na napadnutim biljkama, koju ovi štetnici, posebice njihove ličinke, obilno izlučuju tijekom ishrane. Medna rosa na listovima povoljan je supstrat za razvoj gljivica čađavica koje povisuju temperaturu lista, uslijed čega odumire lisno tkivo i dolazi do defolijacije. Gljivice čađavice i medna rosa smanjuju estetsku vrijednost biljke, odnosno snižavaju njenu prodajnu cijenu.
ZAŠTITA
Suzbijanje štitastih moljaca na božićnoj zvijezdi je složeno, jer osim nje napadaju i mnogobrojne druge ukrasne, ali i korovne vrste biljaka. Također, kratak biološki razvoj u zaštićenim prostorima, visok reprodukcijski potencijal, istodobna prisutnost svih razvojnih stadija u nasadu i međusobno preklapanje brojnih generacija tijekom vegetacije, kao i brzo postizanje rezistentnosti na kemijska pripravke razlozi su otežanog suzbijanja ovih štetnika.
Kako bi mjere suzbijanja bile učinkovite, potrebno je na vrijeme otkriti nazočnost štitastih moljaca u nasadu, što znači na početku napada odraslih stadija. U nasadima u kojima još nema napada, to se postiže vizualnim pregledom naličja listova biljaka, najbolje rano ujutro kada su odrasli štitasti moljci slabije aktivni. Ako se pregledom 100 biljaka odredi jedan odrasli stadij treba provesti suzbijanje. Praćenje pojave i brojnosti odraslih stadija provodi se i metodom žutih ljepljivih ploča koje se vješaju neposredno iznad vrhova biljaka u brojnosti od 1 ploče/100 m2 nasada.
Štitasti moljci ne mogu se učinkovito suzbiti primjenom samo izravnih kemijskih ili bioloških mjera zaštite, nego je potrebno istovremeno provoditi i mnoge neizravne agrotehničke, mehaničke i fizikalne mjere. Za smanjenje brojnosti štetnika potrebno je objesiti 10 ploča/100 m2 nasada. Tehnologija istovremenog mješovitog uzgoja različitih vrsta cvijeća u istom objektu nije prihvatljiva zbog jačeg pritiska štetnika i težeg suzbijanja. Uklanjanjem korova iz nasada i okolice nasada, poglavito vrsta na kojima štitasti moljci preživljavaju u odsutnosti kulture, sprječava se širenje štetnika. Biljna hranjiva, posebice biljkama dostupan dušik, bitno utječu na bujan rast i razvoj biljke, što pogoduje razvoju i razmnožavanju štetnika. Stoga, ishrana biljaka mora biti uravnotežena. Biljke je potrebno tijekom vegetacije razmještati kako bi sklop bio što rjeđi, jer se na taj način smanjuje relativna vlaga zraka unutar nasada, koja manje odgovara razvoju štetnika. U zaštićenim prostorima u kojima postoji negativno iskustvo s visokim populacijama štitastih moljaca iz prethodnih godina, bilo bi dobro na otvore za ventilaciju te na ulaz postaviti „insect-proof“ mreže s okcima veličine 50 mesha, koje su učinkovita mehanička prepreka za odrasle stadije.
Štitasti moljci na božićnoj zvijezdi mogu se suzbijati primjenom insekticida na osnovi djelatnih tvari tiametoksam (Actara 25 WG), pimetrozin (Chess 50 WG), deltametrin (Decis 2,5 EC, Deca 25 EC), azadiraktin (Neemazal-T/S), alfa-cipermetrin (Direkt), imidakloprid (Confidor SL 200) i piriproksifen (Pyxal), uz prethodnu provjeru fitotoksičnosti tretiranjem manjeg broja biljaka.
Štitasti moljci mogu se i biološki suzbijati na božićnoj zvijezdi, za što se u osnovi koriste parazitske osice Encarsia formosa, Eretmocerus eremicus i Eretmocerus mundus, a kao dopunski, pomoćni biološki agensi tim parazitoidima, mogu se primijeniti i predatorska stjenica Macrolophus pygmaeus te predatorska grinja Amblyseius swirskii.
Pripremio:
dr.sc. Mladen Šimala

